Osnovna škola "Vitomir Širola-Pajo" Nedešćina
| « Studeni 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
UPITNIK ZA UČITELJICE RN - REZULTATI
UPITNIK ZA RODITELJE- REZULTATI
UPITNIK ZA UČENIKE - REZULTATI
UPITNIK ZA UČITELJE PN - REZULTATI
UPITNIK ZA STRUČNU SLUŽBU I RAVNATELJICU - REZULTATI
Uoči Prvog svjetskog rata na području današnje općine Sveta Nedelja postojale su talijanske škole u Nedešćini i Šumberu. Prva škola u Velim Goljima je na talijanskom jeziku, otvorena 1925. godine za učenike iz Malih Golji, Faraguni, Blaškovići, Cera.
Za Austrije u selu se održavao "kurs" na materinjem jeziku gdje je u privatnoj kući podučavala jedna učiteljica. Za Austrije otvorena je hrvatska škola 1909. godine uz talijansku, iako je odluka o otvaranju hrvatske paralelke postojala još od 1897.
Šumber hrvatsku školu dobiva već 1875. godine, a 1913. godine narodnu su školu pohađala 164 đaka. Učitelj je bio Matko Diminić, a nastava se odvijala u Kaštelu odnosno "Storen gradu" ili Farošu. Matko Diminić napušta Istru 1920. godine, a nastava se jedno vrijeme održava u kući Šotetovih u Šćedinu.
Potpadanjem Istre pod Italiju, 1920. godine, zatvaraju se sve škole na hrvatskom jeziku, a umjesto njih otvaraju se u selima škole i vrtići na talijanskom jeziku koji su obuhvatili svu školsku populaciju i u kojima se govori isključivo talijanski. Osnovne škole polovicom 20-ih godina 20. st. na području općine organizirane su u trajanju od pet godina.
Velike promjene u školstvu dogodile su se krajem Drugog svjetskog rata i sjedinjenjem Istre s Hrvatskom. Po prvi put, nakon nestanka Austro-Ugarske na području Labinštine otvaraju se ponovo škole na hrvatskom jeziku. U svrhu što uspješnije organizacije i normalnog odvijanja nastave, već polovicom 1944. godine u gotovo svim selima Labinštine otvarali su se tečajevi hrvatskog jezika i improvizirane pučke škole s narodnim učiteljima kao predavačima sa završenim tečajevima za rad s djecom, budući da se stanovništvo služi isključivo domaćim dijalektom, a ne tadašnjim službenim hrvatskosrpskim jezikom. Dodatne teškoće u nastavi predstavljale su razlike u generacijama među učenicima od kojih je dio nastavljao prekinuto školovanje. Osnovne škole organizirane su kao četverogodišnje.
Na području općine Sveta Nedelja djeluje jedna osnovna škola: OŠ "Vitomir Širola-Pajo" koja djeluje kao matična škola u Nedešćini i područna osmorazredna škola u Svetom Martinu.
Na ovoj školi je započela obuka postavljanjem učiteljice Perković Marije dekretom N.O. za Istru.
Prije nego je tu postavljena učiteljica Perković Marija,djeca su polazila školu u Fućki,daleko polovicu sela Radovići.
Djeca su oduševljenjem dočekala novu učiteljicu i zadovoljni su bili što će u školi učiti materinski jezik. Početak škole bio naročito težak. Djece je bilo 54 i školskih učila nije bilo a školskog namještaja vrlo malo.Djeca su sjedila po troje u istoj klupi,dok se nije narodna vlast pobrinula i povećala broj klupa.
Disciplina je bila vrlo slaba,jer su djeca bila bez obučavanja i školskog odgoja.Poboljšavanje discipline se postiglo preko roditeljskih satanaka i pionirskih organizacija. Seljaci su u selu davali pomoć učiteljici dok se nijepostiglo pravi red.
U toku šk.godine djeca su boloval od zarazne bolesti ospica,te djeca nisu pohađala 15 dana školu.
Učiteljica Perković Marija u ovom selu vršila je popis pučanstva od 22.I. -25. 1946 god. i tada je obuka bila prekinuta. Popis se je vršio za doček međunarodne komisije za razrgraničenje Julijske Krajine i Trsta F.N.R.J.Kao i cijeli narod tako i djeca su dočekal mađunarodnu komisiju,da im i oni pokažu da su sinovi svojega naroda i da žele živjeti u F.N.R.J. Djeca su zastavama,transparentima u ruci čekala komisiju dana 17.III.1946.god. Pod vodstvom učiteljice Perković Marije išla su djeca uz cestu koja vodi iz Pazina u Opatij, koja je trebala prolaziti međunarodna komisija.u momentu prolaženja međunarodne komisije cijeli narod je klicao Titu i Jugoslaviji i druge parole kojim se mogli dokazati da žele živjeti samo u Titovoj Jugoslaviji.Dana 18.3.1946.god. došla je komisija u Labin. Tamo su isto djeca iz Radovići išli na manifestaciju.
U Labinu se vidjelo mnoštvo naroda u narodnim nošnjama i narodnim instrumentima. Plesali su narodne plesove a naročito "balun". U selu Radovići nalazi se narodnih nošnja i narodnih instrumenata. Pleše se narodne plesove, ali vrlo se ističe narodni ples "balun".
Pioniri su tokom ove školke godine izdali 2 pionirske priredbe, koje su uspjele materijalno i moralno. Sav narod je gledao svoje mlade pionire sa oduševljenjem i radošću,kako na pozornici glume i čisto govore hrvatskim jezikom. Zadovoljni su bili svi roditelji i drugi što se njihovi mladi naraštaj odgaja u duhu materinjeg jezika,kojega nam je htio šovinistički režim porobiti.
Pioniri pomoću učiteljice osnovali su pionirsku knjižnicu sa 14 knjiga. Učiteljica je držala i općeobrazovni tečaj, ali ovaj nije uspio zbog nemarnog pohođenja.
(nije poznat autor,tekst nije potpisan,pretpostavka da je pisala učiteljica Perković Marija. Tekst je prepisan iz spomenice onako kako je i napisan bez ispravljanja grešaka. op.ravn.)
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
