Osnovna škola "Vitomir Širola-Pajo" Nedešćina

I ove školske godine, pedagoginja škole Erna Okanović ju u sklopu ŠPP s učenicima nižih razreda područne i matične škole održala po jednu radionicu iz ciklusa «Čarobno blago u meni», četvrtog po redu.

Radionice su usmjerene na poticanje imaginacije i samopoštovanja kod djece, kao i na razvoj socijalnih vještina i tolerancije. Glavni cilj ovih radionica usmjeren je na aktivnu uporabu mašte, kreativno rješavanje problema, realno samovrednovanje i postavljanje ciljeva.Učenicima je  kroz različite igre putem razrađenih radionica omogućena spontanost, poticajna atmosfera, uvažavanje tolerancije, poštivanje tuđih ideja i razvijanje vještine samokontrole...

Svaka  radionica započela je s igricom «zagrijavanja» . U parovima,  učenici su morali voditi «slijepca» pomoću kažiprsta. Jedno dijete bilo je «slijepac», a drugo ga je moralo voditi kroz prostor kažiprstom.

Pomoću «Čarobnog štapića» učenici 1. razreda shvatili su važnost slušanja drugih, jer samo onaj s  «čarobnim štapićem» ima moć da govori – ostali imaju moć da slušaju. Kroz igru «Drago mi je da sam ja – ja»  ukazano im je da smo svi zbog nečega vrijedni (iako se međusobno razlikujemo) i da je svakome drago da je upravo onakav kakav jest. Pomoću «Mreže međusobnog poštovanja» napravljene od klupka užeta govorili su jedni drugima zbog čega se poštuju – i vidjeli su kako su svi povezani u mrežu međusobnog poštovanja. Zajedno smo pročitali i prokomentirali pjesmicu «Živimo zajedno, ali s razlikama» , te na kraju odigrali «Dodirni me nježno» s ciljem usvajanja životne vrijednosti da je dobro činiti drugima ono što bi i sami htjeli da nama drugi čine.

U 2. razredu radilo se na poimanju sebe, pa su učenici kroz igru «Tko sam ja?» i gledanje u zrcalo osvještavali po čemu se sve razlikuju kao individue. Njihovo «Čarobno zrcalo»  poslužilo im je za vježbu «Ovo sam ja» i «Kako bi htio/htjela da te netko opiše?». Svoje osobine uspoređivali su s osobinama svojih prijatelja, te u «Trgovini promjena» dali na prodaju one osobine za koje su procijenili da im u tom obimu stvaraju nepoželjne oblike ponašanja, a kupovali one za koje su smatrali da im nedostaju. Nakon razmjene u «Trgovini promjena», učenici su crtali sebe u zrcalu.

U 3. i 4. razredu govorilo se o osjećajima i odnosima. Cilj je bio pomoći djeci izraziti osjećaje, čak i kada se oni razlikuju od onog kako ih drugi vide. Kroz razgovor o tome što su osjećaji i  kako se danas osjećaju -  zamišljali su da su osjećaji boje, odabrali svoju boju osjećaja za danas i pomoću imaginacije i pokreta i zvuka postali ta boja u prostoru. Osjećaj o kojem se raspravljalo bila je ljutnja. Ljutnju je važno prepoznati - jer drugi oko nas najteže prihvaćaju taj osjećaj – i izraziti je na način prihvatljiv okolini. Učenici su crtali ljutnju – kroz apstraktan crtež ili konkretan sadržaj. Nakon crtanja ispunjavali su upitnik odgovarajuća na pitanja vezana za osjećaj ljutnje.