Učenici osmog razreda matične škole u pratnji učiteljice povijesti Marčele Rajković Crevar i učiteljice likovne kulture Narcize Adalgise Škopac posjetili su najmlađi grad u Istri, Rašu (Arsia), koja je zbog potreba tamošnjeg rudnika ugljena, izgrađena u svega 547 dana kao jedan od niza novo izgrađenih gradova (città di fondazione) u doba talijanske uprave.
Nakon uvodnih riječi učiteljice o povijesti Raše učenici su raspravljali o osnutku, arhitekturi i načinu življenja u Raši. Učenici su čuli da rudarska djelatnost ovog područja seže u 17. stoljeće, u doba mletačke uprave, jer iz godine 1626. potječe zasad prva poznata koncesija za vađenje ugljena u dolini Krapna. Talijanska je uprava, zbog potreba svoje autarkične privrede, poradila na značajnom povećanju proizvodnje ugljena. Upravo stoga tražila se izgradnja novog naselja. Projekt naselja i nadzor izgradnje povjeren je tršćanskom arhitektu Gustavu Pulitzeru Finaliju, čije ime nosi manji kutak glavnoga trga u Raši.
Promatrajući građevine oko sebe učenici su mogli zaključiti za što su se pojedine zgrade koristile. Prisjetili su se gradiva obrađenih na satovima Povijesti i Izvannastavnoj aktivnosti Kulturno- povijesnoj grupi, te su zaključili da je grad imao sve potrebite sadržaje, od općinske zgrade i policijske postaje, do škole, vrtića, pošte, kavane, restorana, hotela, trgovina, kino dvorane i bolnice, sportskih igrališta pa čak i otvorenog bazena olimpijskih razmjera. Infrastruktura je bila također zavidno dobro riješena: vodovodna i kanalizacijska mreža, gradska rasvjeta i prometnice s asfaltnim tepihom, topla voda u svim javnim objektima.
Ne bi li pobliže shvatili značenje rada i življenja rudara i obitelji s rudnikom učenici su se uputili u posjet Kovarskoj kući Arsia, malom muzeju rudarstva. Tu nas je dočekala direktorica Turističke zajednice Raša Ivana Griparić koja nam je predstavila bogatu baštinu rudarskog življenja.
Učenici su bili impresionirani Muzejom rudarstva. Dočarane su rudarske odore, izloženi su brojni eksponati, a hod po originalnim tračnicama svima je bio zanimljiv. Nakon gledanja arhivskih filmova i svjedočanstva rudara učenicima je dočaran vizualni trenutak jednog vremena, a dodatni dojam stvorili su zvučni efekti eksplozija u rudniku i kopanja ugljena. U sklopu muzeja dodatnu zanimljivost čini prikaz tipičnog, siromašnog rudarskog stana. Učenici su spoznali način nekadašnjeg življenja u rudarskoj obitelji. Originalni eksponati Muzeja nikoga nisu ostavili ravnodušnim.
Nakon pripreme, odijevanja kacige, zaštitnog prsluka i obuvanja čizmi, učenici su nestrpljivo dočekivali slijedeću avanturu, ulazak u Potkop Karlotu. Uz rudarski pozdrav Sretno! kroz rudnik nas je vodila Elis Gobo, direktorica Arsiane, društva koje njeguje arhitektonsku, industrijsku, odnosno rudarsku baštinu Raše. Objašnjeno im je da je svaki rudar imao određenu boju zaštitne kacige (žuta, bijela, crvena), ne bi li se na taj način hijerarhijski prepoznavali. Isto tako bila je podijeljena i Raša: određene kuće bile su za rudare višeg ranga, a određene za rudare nižeg ranga. Sami su zaključili zašto je otvoreni plamen bio veoma opasan u rudniku, te što znači solidarnost, zajedništvo i prijateljstvo u teškim uvjetima rada.
Učenicima su prezentirane postaje u rudniku: rudarska radionica, telefon – jedina veza sa vanjskim svijetom, vagoneti puni ugljena, način rada izvoznog stroja, liftovi za rudare i otkop, žile ugljena, pa i rudarski toalet. Na taj smo način na kratko vrijeme doživjeli što znači boraviti u rudniku.
Uz mnoštvo pitanja, mišljenja i raspravljanja posjet Raši bio je doživljaj nekadašnjeg rada i života raških rudara.
Marčela Rajković Crevar, prof.
