Viši razredi bili su upoznati i sa stvaralaštvom Siniše Glavaševića te su pročitali Priču o gradu,  koja ih je potakla na razmišljanje, a za kraj učiteljica  Marina Antolović, podijelila je s učenicima svoju priču.  Podijelila je s učenicima izrazito toplu i intimnu priču o djevojčici koja je proživjela Domovinski rat na svoj način. Ta je djevojčica bila ona sama i iako je bila malena, ostala su u njoj neka sjećanja i osjećaji koji su je obilježili za cijeli život.  Učenici su s velikim interesom poslušali priču, bili su veoma dirnuti te su učiteljici  postavili i nekoliko pitanja. Učiteljica je iz sela nedaleko Vukovara kao djevojčica stigla s obitelji u rabački hotel, kao prognanica.  Učenicima je dočarala rat doživljen iz nevine dječje perspektive.  Priča iako tužna i potresna, ulijeva nadu, snagu i vjeru u bolje sutra.

Učiteljica je priču završila rečenicom koja kaže da ona svaki dan obilježava u svom srcu Dan sjećanja na žrtve Vukovara, kao i tisuće drugih ljudi koji su proživjeli strahote rata.

Na kraju, završili smo zaključkom da ratovi ne nose ništa dobro i s nadom da se takvo što više nikada nigdje neće ponoviti!

I učenici matične škole pridružili su se obilježavanju spomena na žrtve Vukovara te su na zidiću ispred škole u pratnji svojih učitelja zapalili svijeće i odali počast svima koji su stradali u Vukovaru ali i tijekom cijelog Domovinskog rata.