Na ovoj školi je započela obuka postavljanjem učiteljice Perković Marije dekretom N.O. za Istru.

Prije nego je tu postavljena učiteljica Perković Marija,djeca su polazila školu u Fućki,daleko polovicu sela Radovići.

Djeca su oduševljenjem dočekala novu učiteljicu i zadovoljni su bili što će u školi učiti materinski jezik. Početak škole bio naročito težak. Djece je bilo 54 i školskih učila nije bilo a školskog namještaja vrlo malo.Djeca su sjedila po troje u istoj klupi,dok se nije narodna vlast pobrinula i povećala broj klupa.

Disciplina je bila vrlo slaba,jer su djeca bila bez obučavanja i školskog odgoja.Poboljšavanje discipline se postiglo preko roditeljskih satanaka i pionirskih organizacija. Seljaci su u selu davali pomoć učiteljici dok se nijepostiglo pravi red.

U toku šk.godine djeca su boloval od zarazne bolesti ospica,te djeca nisu pohađala 15 dana školu.

Učiteljica Perković Marija u ovom selu vršila je popis pučanstva od 22.I. -25. 1946 god. i tada je obuka bila prekinuta. Popis se je vršio za doček međunarodne komisije za razrgraničenje Julijske Krajine i Trsta F.N.R.J.Kao i cijeli narod tako i djeca su dočekal mađunarodnu komisiju,da im i oni pokažu da su sinovi svojega naroda i da žele živjeti u F.N.R.J. Djeca su zastavama,transparentima u ruci čekala komisiju dana 17.III.1946.god. Pod vodstvom učiteljice Perković Marije išla su djeca uz cestu koja vodi iz Pazina u Opatij, koja je trebala prolaziti međunarodna komisija.u momentu prolaženja međunarodne komisije cijeli narod je klicao Titu i Jugoslaviji i druge parole kojim se mogli dokazati da žele živjeti samo u Titovoj Jugoslaviji.Dana 18.3.1946.god. došla je komisija u Labin. Tamo su isto djeca iz Radovići išli na manifestaciju.

U Labinu se vidjelo mnoštvo naroda u narodnim nošnjama i narodnim instrumentima. Plesali su narodne plesove a naročito "balun". U selu Radovići nalazi se narodnih nošnja i narodnih instrumenata. Pleše se narodne plesove, ali vrlo se ističe narodni ples "balun". 

Pioniri su tokom ove školke godine izdali 2 pionirske priredbe, koje su uspjele materijalno i moralno. Sav narod je gledao svoje mlade pionire sa oduševljenjem i radošću,kako na pozornici glume i čisto govore hrvatskim jezikom. Zadovoljni su bili svi roditelji i drugi što se njihovi mladi naraštaj odgaja u duhu materinjeg jezika,kojega nam je htio šovinistički režim porobiti.

Pioniri pomoću učiteljice osnovali su pionirsku knjižnicu sa 14 knjiga. Učiteljica je držala i općeobrazovni tečaj, ali ovaj nije uspio zbog nemarnog pohođenja.

(nije poznat autor,tekst nije potpisan,pretpostavka da je pisala učiteljica Perković Marija. Tekst je prepisan iz spomenice onako kako je i napisan bez ispravljanja grešaka. op.ravn.)