Nakon oslobođenja ljudi su e vratili svojim kućama i život u selu počeo je biti sve normalniji.Ljudi su se ponovo zaposlili u rudniku,a također oi omladina.Brzim tempom radilo se na obnovi svega onoga što je tekom borbe uništeno.

Djeca su počela pohađati školu u Raši,a djeca iz gornjeg Topida (Zartinja) u Sv.Bartolu. Uz put su djeca donosila svojim kućama kruh iz Raše.

26.I.1946. otvorila se škola u Letajcima,da djeca ne prave svaki dan toliki put. Na školu je bila postavljena kao prva učiteljica nakon borbe i oslobođenja Mesarov Doroteja stručna učiteljica,koja već do rtada radila s nekima od te djece u Raši.

Škoal je ostala neirnuta u istoj zgradi,gdje je i prije bila. To je jedna omanja sobica u kojoj se nalazi oko 12 manjih klupa,1 stol,1 ormar. Od učila jedan metar i Pitagorina tabela. Nađeno je nešto talijanskih,ta su spaljene odmah.Tokom rada nastavnica je sama pribavila kartu Istre i Jugoslavije.U razredu postavila razne slike i parole i otpočela s radom zidnih novina.

Učiteljica je najprije učinila popis djece.Djeca iz Raše i neka iz Barbići prešla su automatski u ovu školu i sakupilo se 37 obveznika.Na školi se vodio i pripremni razred u koji je poazilo 15-ero djece god 1940 rođeni kao neobveznici.

Školski centar satojao se iz sela Letajac,Topid(Knapići) i Barbići.Djeca iz Barbići na početku godine polazila su školu u Kunju,a tada prešla u Letajac,jer je ovdje udaljenost bila mnogo manja.

Sama nastavnica imala je vrlo velikih poteškoća radi prehrane i stanovanja.U školi se nalazila jedna mala sobica za stanovanje,ali bez namještajai peći.U cijelom selu Letajac nije se našla soba već je 2 mjeseca učiteljica stanovala u Topidu kod jedne privatne porodice i hodala. tri puta dnevno u Letajac.Kasnije je putem školskog akziva dopremljeno najnužnije pokućstvo iz Raše,a posteljinu je nastavnica dopremila od kuće.Jelo je pripremala sama do konca šk.godine i kuhala u Topidu,gdje se našla peć i ljudi koji su za vrijeme podneva bili kod kuće.Hranu si je doopremala sam, a nešto primala na suplimentu.

Obuka se vršila poludnevno i to od 8-12 sati III. i IV.razred s pripremnim,a od 2-5 I. i II.razred. U početku mjesec dana radio je I: i II.razred zajedno s pripremnim od 8 - 12 sati,a III. i IV. od 2 - 5 a tada bi dolazili bolji đaci I.razredai II.razred,te nastavili zajeničkim radom do 6. Taj sat bile su probe za priredbe,pjevanje itd. Pripremni razred mnogo je sprečavao rad I. i II.razreda i lakša kombinacija bila III. i IV.razredom koji je uglavnom svladao isti nastavni plan. Zadnjih mjesec dana radio je III. i IV.razred s pripremnim od 7 - 10 a od 10 - 11 bez pripremnog. Od 11 -2 radio je I. i II razred. Poslije podne dolazili su đaci II.,III. i IV.razreda na zajedničke vježbe koje su se pripremale za pionirski slet za proslavu 29.VI.1946. kojim je završila šk.godina.

Rad s djecom u školi bio je prilično težak u početku,dok kasnije svladavale su se kojekakve poteškoće nevjerojatnom brzinom.Veliki plus u samom radu bio silan interes djece i volja za znanjem.Najveća poteškoća bio je jezik i pomanjkanje učila i drugih sredstava. Djeca su imala preteške udžbenike,koji su bili pisni onako na brzinu još za vrijeme posljednje borbe."Istarska početnica" za prvi a za drugi "Zrno znanja".Nastavnica je sama nastojala svojom metodom da pri obradi pojedine metodske jedinice budu djeci što bliže i neosvrćući se gotovo na udžbenike.Kasnije je bilo već mnogo lakše.Počeo je izlaziti "Istarski pionir" koji toliko zainteresirao djecu i djeca su mjesto udžbenika upotrebljavala za čitanje,prepričavanje i učenje raznih pjesmica samo taj "Istarski pionir". Sama nastavnica pribavila je sebi potrene knjige iz Jugoslavije za svoje potrebe i pomagala u smom radu.

1.II.1946. nastupilo je prvomajsko takmočenje u kojem su sudjelovale i škole.Škole su otpočele nešto kanije svoje takmičenje,ali su zato produljile rok do 16.V.1946. Tokom tog takmičenja a ujedno početkom rada na ovoj školi stvorena je pionirska organizacija.Izabran je bio odbor. Članovi iz svakog razreda.Pionirska org.rukovodila sa takmičenjem.Održalo se kroz 3 mjeseca oko 10 radnih zajednica,te radne zajednice održavale su se svakog utorka.Rad se sastojao u usmenim novinama,zidnim novinama,pjevanjem,probama za priredbe.itd.Iznašali su se rezultati rada preko sedmice.Iznašali su se nedostaci i nevaljanost i sve druge dobro i loše,stim da se sve negativnosti u samom radu i kod djece odstrane.Na posljednjoj radnoj sjednici proglašeni su udarnicima Griparić Antun IV.r,Knapić Libero III.r,Griparić Nelda III.r,Griparić Aldo I.r,Griparić Erkulina II.r.

Djeca su do konca godine vrlo dobro napredovala.Iako su sa sistematskim radom počela vrlo kasno,nakon pola godine prešla su veći dio nastvne građe i vrlo dobro su svladali jezičnu poteškoću.Tokom jedne godine dala su djeca tri svoje pionirske priredbe i to 29.IV. u Letajcima,11.V. u Raši i 23.V. u Labinu. Svota novca i to brutto iznašala je oko 12.000 lira. Od novaca opskrbljivala su se djeca tekama,"Istarskim pionirom",za konac godine kupile su se odličnim đacima nagradne knjige,a ostatak se predao aktivu za bjeljenje škole,a ako što ostabne kupit će se i pionirima lopta.

Proslavom 29.VI.1946.završena je šk.godina.Proslava se održala u samom kotaru Labinu. Program je bio sljedeći: do podne konferencija nastavnika i svih školskih aktivista.Poslije podne pionirski i omladinski slet,na koje su sudjelovali i pioniri ove škole uz djecu Labina,Vineža,Raše,Sv.Bartula i talijanske djece. Na večer dala se priredba sa pomanutim pionirima. Svaka od ovih škola istupala je sa jednom od najboljih točaka svoga programa.

30.VI.1946.završila je konačno godina davanjem svjedodžbama svim razredima na jednom većem sastanku koji je bio obuhvaćen s djecom,roditeljima i omladinom.Odmah na početku stvoren je bio školski aktiv koji se sastojao od 5 članova:Pretsjednik Tenčić Josip,tajnik Mesarov Doroteja,blagajnik Knapić Antun,odbornica Juričić Milka i Kokot Milka. Školski aktiv bio je prilično dobar,ali još nije ipak potpuno shvatio i provodio svoju zadaću.

Školski podvornik bila je dotična gazdarica zgrade ove škole koju je finanacirao kotar.Sve druge potrpštine nabavljala je sama škola od novca dobivenog od pomenutih priredaba.Mjesni N.O. pobrinuo se jedino za drva koja su bila potrebna prvih dva mjeseca. Peć je bila školska i dovoljno je grijala.

Vanškolski rad

Tokom takmičenja nastavnica je organizirala analfabetski tečaj i imala 34 analfabeta u Topidu i 46 analfabeta u Letajcima i 40 analfabeta u Barbićima odazvalo se na tečaj svega 5 analfabeta.Tečaj se nakon 2 mjeseca prekinuo radi poljskih radova. Otvoren je bio omladinski obrazovni tečaj u koji se upisalo 30 omladinaca i nakon 3 mjeseca završilo ga je 15 omladinaca. Otvoren je bio "Dom kulture" u kući familije N.Knapića,međutim radi vlastitih potreba prostorija te familje,Dom se morao prenesti u kuću Marija Miletića. Rad u njemu nije još aktiviziran,već je koncem godine izabrna pomoćno odbor koji se ima brinuti da rad otpočne čim prije i da zidne novine otpočnu čim prije. U selu se na raznim skupovima i masovnim sastancima održalo oko 3-4 predavanja iz nar.sveučilišta. Na dan titovog rođendana održana je uz predavanja i mala akademija. Posljednje vrijeme osnovala se diletantska grupa "Doma kulture" kojom rukovodi nastavnica. Omladina ne radi onoliko koliko se zazahtjeva od nje,jer je skoro sav dio vremena kojim raspolaže uposlena u Raši. Nastavnica škoa surađivala je također s A.F.Ž-em iz Raše,te bila zborovođa pjevačke grupe koja je istupila zajedno s malim diletantskim programom u Raši i Labinu u narodnim nošnjama.

Tokom godine bio je doček savezničke delegacje gdje su se vršile velike pripreme.Kuće su bile sve ispiane parolama,izvješenej slike i vjenci kako bi se dokazala što veća volja i prava o pripojenju Istre Jugoskaviji našem velikom vođi drugu Titu.Delegacija je stigla u Pazin,odakle je načinila par skokova u svoje interesne zone,Labin,Rašu itd. Njezini boravak bio je vrlo kratak i letimičan. Drugi važniji dan tokom godine bio je 1.maj.Dan radničkog veselja i slave. Takog dana iznašali su se Podlabinu izvještaji rada nakon prvomajskog takmičenja u rudniku. Narod je toj proslavi i manifestaciji prisustvovao u velikom broju iz cijelog kotara. Do izražaja  došao je ovdje naročito naš narodni folklor kojega fašistima nije uspjelo uništiti. taj dan usjekao se duboko našem narodu u svjest,prvi puta slaveći radnički dan.

Prije zavrđšetka šk.godine 1945./46 kotarska referentica Raša Lena inspićivala  je rad ove škole i nastavnika i bila je prilično zadovoljna.

Nastupili su šk.praznici a novom idućom godinom nadamo se daće ova knjiga bilježiti veće uspjehe novogodišnjeg rada.

        S.F   S.N.

Letajci,dne,3.VII.1946.  

Upravitelj škole: D.Mesarov (pečat škole:Osnovna škola Letajci)