uživali u ljepotama Dunava, odmorili uz sok i druženje. Nakon večere otišli smo u disko na brodu gdje smo imali priliku družiti se s učenicima drugih škola te pokazati pokoji plesni korak. Nakon diska uslijedio je povratak u hostel Dubrovnik i noćenje. Posljednjeg dana našeg boravka u Vukovaru posjetili smo Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, masovnu grobnicu na Ovčari, Spomen dom Ovčara i Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Ta mjesta podsjećaju na strahote koje svaki rat donosi, na važnost mira te na rane koje rat ostavlja na ljudskim tijelima dušama. Obišli smo i Mjesto sjećanja ,,Vukovarska bolnica 1991.“ gdje nam je prezentirano kako se liječilo ranjenike i bolesnike u ratnim uvjetima u podrumu vukovarske bolnice. Posebnu sjetu i tugu izazivaju pločice u podrumu koje prikazuju broj umrlih i nestalih nakon pada bolnice. Posjetili smo i Vukovarski vodotoranj, simbol stradanja i otpora grada tijekom Domovinskog rata s čijeg se vrha pruža prekrasan pogled na Vukovar i Dunav. Stubama smo otišli do vrha, fotografirali se i uživali u pogledu. Poslušali smo predavanje Škola mira i sudjelovali u kvizu znanja u kojem su našu školu predstavljali učenici Nikolina Banišić i Mario Lizzul.

Nakon ručka krenuli smo svojim kućama. Vukovar nas je ispratio kišom, Gorski kotar nam je mahao snježnim pahuljama, a u Nedešćini nas je dočekala bura. Putovanje je dugo trajalo, no prošlo je u ugodnom druženju i zabavi. Terenska nastava proširila je naša znanja o Domovinskom ratu, upoznala nas s bogatom prošlosti grada Vukovara i podsjetila nas na važnost mira i strahote rata za koje bismo željeli da se više nikada nikome u svijetu ne dogode.

Marina Hrvatin, prof.