Kako izgleda autobusni kolodvor, što nam to kazuju prometni znakovi u gradu, koje ćemo svjetlo čekati na semaforu kako bi prešli cestu, što se sve nudi na Gradskoj tržnici, a što skriva Gradska knjižnica te kako nastaje med – na sva smo ta pitanja dobili odgovore u ovom sunčanom i doživljajima bogatom listopadskom jutru.

Prva postaja – autobusni kolodvor. Peroni, čekaonica, garderoba, vozni red. Sada znamo kako autobusom otići iz jednog grda u drugi, a ne izgubiti se.

Zatim malo jutarnje tjelovježbe – sve se bolje pamti i doživljava kad se malo razgibamo, udahnemo svježi zrak i razbistrimo glavice.

Prometni znakovi – okrugli, četvrtasti, trokutasti. Što nam to govore sve te sličice i boje?

Gradska tržnica – pa to su čuda neviđena! Vrijedne ruke naših poljoprivrednika, pekara, ribara, mesara, mljekara svakoga jutra na tržnicu donose svježe lokalne proizvode. Tržnica je puna života, boja, mirisa i okusa. Pa to je bolje od bilo kojeg shopping centra!

A što se krije u gradskoj knjižnici? Zbilja je velika, samo dječji odjel veličine je naše školske knjižnice! Knjige se nalaze na policama, u koritima, poslagane su po stolovima… Pravi raj za oči! Knjižničarka Slavica pokazala nam je razne knjige, pročitala zabavnu slikovnicu, pričala s nama o knjigama i čitanju, a nakon toga smo sami krenuli u istraživanje tog čarobnog dječjeg odjela. Slikovnica do slikovnice, baš slikovito .

U knjižnici smo se nauživali u ugodnim foteljicama pa je došlo vrijeme za akciju! Pomarendali smo da skupimo snagu i zaputili se prema Viletama. Tamo se nalazi pravi pravcati pčelinjak. Usred grad! Radi se o Edukativnom gradskom pčelinjaku (prvom u Istri! Projekt je to koji provodi LAG „Istočna Istra“ u suradnji s Pčelarskom udrugom Labin) u kojem smo mogli vidjeti čitav proces nastanka tog ljekovitog, mirisnog i slatkog proizvoda.

Ljubazni edukatori - gospodin Vlado Hrvatin i gospodin Husein Alibašić sve su nam lijepo pojasnili, svaki korak, pokazujući pritom čitav proces.

Svi znamo da su pčelice marljive i da im je najdraže motati se neumorno oko svakog cvijeta na koji naiđu. Pritom one sakupljaju nektar koji svojim organima za probavu pretvaraju u lijek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj prehrani.

Pčele ga u saću pokrivaju voštanim poklopcima ne bi li ga sačuvale od vlage i kvarenja. Na taj način dobijamo med, ali i vosak. No to nije sve! Pčele proizvode i cvjetni prah, matičnu mliječ (upravo njome i isključivo njome hrane se jednakije među jednakima – matice, majke svih pčela), propolis, pa čak i pčelinji otrov! koji se za ljude pokazao izuzetno ljekovitim.

Sve smo pomno promotrili, isprobali opremu kojom se koriste pčelari, osladili se medom i cvjetnim prahom i tako medeni i puni novih saznanja uputili se natrag na autobusni kolodvor.

Put je brzo prošao, a na kolodvoru nas je dočekalo još jedno slatko iznenađenje. Gospodin koji godinama iz dalekog Opuzena opskrbljuje čitavu Labinštinu slatkim neretvanskim mandarinama poklonio nam je čitavu jednu vrećicu na dar! I tako smo gosteći se mandarinama dočekali i autobus.

Vratili smo se u školu, a potom svojim kućama noseći u srcima i glavicama jedan lijepi doživljaj.

Knjižničarka Slađana Jukić