Erna je učenicima ispričala kako je došla do Japana, što radi i kako se navikla na život u Japanu. Učenici su joj postavljali zanimljiva pitanja kao npr. koji suši voli jesti, je li teško naučiti japanski jezik, je li učenicima u školi teško naučiti pisati na  stranom jeziku, ima li gužvi u prometu.

Erna im je rekla kako se nekoliko godina pripremala za Japan, počela je učiti jezik još u srednjoj školi. Sada radi kao učiteljica engleskog jezika u jednom privatnom vrtiću. Rekla je kako joj je bilo najteže priviknuti se na velike gužve u gradu i na čekanje gdje god da kreneš. Jezik je dosta teško naučiti ali joj je jako teško naučiti pisati jer njihovo pismo ne poznaje slova, japansko pismo su zapravo slike za riječi tako da je to jako teško savladati. Pokazala je učenicima kako  izgleda jesti štapićima i objasnla im da ima više vrsta štapića i da o njihvoj vrsti ovisi i vještina rukovanja pri jelu. 

Učenici su bili veoma zainteresirani i zadovoljni jer su o dalekoj zemlji Japanu naučili nešto iz prva ruke, na temelju pričanja onih koji tamo žive.

Jedan uistinu zanimljiv i poučan sat geografije.