preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Vitomir Širola-Pajo" Nedešćina

Login
Kalendar
« Studeni 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

TERMINKO aplikacija za naručivanje školska medicina
TERMINKO
UGASIMO NASILJE
UGASIMO NASILJE
GOOGLE UČIONICA

 

E-DNEVNIK

    

I - nastava

IDEMO U SREDNJU

Upisi.hr - Nacionalni informacijski sustav prijava i upisa u srednje škole

 

VIRTUALNA KNJIŽNICA

Za ponavljanje gradiva

Portal za učenike

/

e-Škola

Edukativne igrice
Dobre igre
Carnet

CARNET logo

Portal za škole

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Pješačili smo od Poklona do Bresta
Autor: Administrator , 11. 5. 2016.

Utorak,10.svibnja 45 učenika viših razreda matične i područne škole, predvođeni učiteljem geografije Elvisom Vickićem te u pratnji učiteljice Sandre Stipanov, učitelja Miroslava Gužvinca i ravnateljice, uputilo se na pješačenje obroncima Učke. Autobus  nas je dovezao do Poklona a odatle smo pješice krenuli put Planika. Uspevši se na Mali Planik na visini od 1225 metara nadmorske visine uživali smo u pogledu koji se pružao oko nas.


Hladni vjetar malo nas je rashladio nakon što smo se dobro ugrijali penjući se prema vrhu. Očarani pogledom oko nas, zaboravili smo na umor, malo se okrijepili i nastavili dalje. Na suprotnoj strani čekao nas je uspon na Veliki Planik na visini od 1275 metara. Gledajući ga iz podnožja nije izgledalo obećavajuće. Uspon je bio poprilično strm, no kada smo krenuli kao da smo se natjecali tko će prije do vrha. Uspjeli smo! Upisali smo se u knjigu onih koji su stigli do vrha. Sada nas je čekao lakši dio puta, silazak prema Koritima. Kroz šumu, slušajući cvrkut ptica lagano smo krenuli do Korita. Stigavši do Korita napravili smo kratku stanku, napili se i natočili hladne izvorske vode. Korita su od davnina služila  okolnom stanovništvu sela Brgudca koje je tu dolazilo po vodu i dovodilo stoku na napoj.

Još nam je malo ostalo do sela Brgudca gdje nas je čekao autobus. Staza prema selu dosta je strma ali znajući da se bliži kraj našem hodanju, kao da nas je nešto guralo naprijed te smo ubrzali korak i konačno ugledali kuće sela Brgudca.

Bravo! Iako već dosta umorni, nismo skrivali zadovoljstvo prijeđenim putem. Bili smo ponosni  na sebe. Pomaknuli smo granice svojih mogućnosti. Sve se može kad se hoće. Velika pohvala svim učenicima za trud i volju a zahvala učitelju Vickiću što nam je pružio mogućnost da dokažemo samima sebi da ništa nije tako teško i nemoguće.

                                                         Ravnateljica





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju